Forum

Stripovi, papirnato zlato U USA se pojedini stripovi prodaju za preko milion dolara, u Evropi su cijene manje, ali ipak pojedina izdanja dostižu sumu od više desetina tisuća eura. Datum11.03.2010 Vrijeme:13:42:00 sati Autor:King Warrior http://stripovi.com/images/css/icon-views.gif); background-attachment: initial; background-origin: initial; background-clip: initial; background-color: initial; background-position: 100% 50%; background-repeat: no-repeat no-repeat;">Broj pogleda:789 Još prije dvadesetak dana prodan je prvi strip za milion dolara. Riječ je o slavnom “Action Comics #1”, poznatom po prvom pojavljivanju Supermana. Očigledno da su Batmanovi fanovi imali nešto protiv toga da njihov junak bude na drugom mjestu, tako da je u samo par dana nakon toga “Detective Comics #27”, u kojem se po prvi put pojavljuje Batman, prodan za 1.075.500 $, i time postao najskuplji strip svih vremena. S obzirom da je rat definitvno otpočeo, pitanje je vremena kada ce „Action Comics 1“ ili možda neki Marvelov strip postaviti novi rekord. U Evropi je situacija nesto drugačija, ipak i ovdje može da se primjeti da neki rariteti postaju s vremenom sve skuplji i tako se pretvaraju u sigurno uložen novac. Aukcijska kuća www.banquedessinee.be je javila da se originalna epizoda Tim i Struppija "Tintin au pays des Soviets (1930)" prodana u nedelju za 28.000., a "Le Sceptre d'Ottokar" za 15.600 eura. Lucky Lukeov album „Arizona“ dostigao je cijenu od 13.300 eura. Na našim prostorima situacija izgleda potpuno drugačija, tako da se neki stariji zagorovi stripovi prodaju tek za nekih 500 euro, prava sitnica u poređenju sa svjetskim gigantima. Jedno je jasno, a to je da se stripovi pretvaraju u zlato od papira i neki od njih s vremenom postaju sve skuplji. Vjerovatno će pojedini stripovi za nekoliko godina preći sume od nekoliko desetina miliona dolara. Na kraju se može zaključiti da je isplatnije kupiti dobro očuvan „Action Comics 1“, nego uložiti novac na banku.

ZG 1025/1026 | 188 str. Zbog neodgovornog poglavice i dva pokvarena trgovca, pleme Onondaga ispijanjem alkohola gubi dostojanstvo i svoje izvorne vrijednosti. Dvojica hrabrih ratnika traže pomoć Zagora u smjeni lošeg poglavara mudrim sinom nekadašnjeg velikog poglavice. Ali to nije jednostavno. Treba proći mnogo spletki, bitaka i zavrzlama ne bi li Onondage dobile dostojnog vođu. U gradiću Eastonvilleu Zagor i Chico upoznaju Eustasa IV Eskata, galantno odjevenog gospodina koji je došao sa namjerom da portretira Indijance. On posjeduje nesvakidašnji dar - sve što kaže odmah se obistini. Ako se ljuljate na sjedalici i on vam da savjet: "Pripazite mogla bi puknuti!", sjedalica će uistinu puknuti. Eustasov dar Bili vi zadovoljni sa Toninellijem ili ne, Chico bi trebao biti. U ovom broju je već u prvih 19 stranica jeo dvaput, plus porcija graha koja mu je završila na leđima nakon što je gostioničar zapeo za sjedalicu. Unatoč darežljivosti tekstopisca prema Chicu nije mu dopustio da u miru probavi pojedenu hranu. U noći istog tog dana, u hotelsku sobu im je upala skupina Onondaga (Onondaja) predvođena Ovegom. Ovego je desna ruka lošeg poglavice Utingaha. Nakon te burne noći, kada se Zagor sa svojim prijateljima vraćao u kolibu, dočekali su ih dvojica Onondagi. Ovaj put sa prijateljskim namjerama. Točnije sa jednom zamolbom - da im pomogne pronaći Šontu Kvasana, jer se priča po šumi da Zagor zna gdje se on nalazi. (izgleda da su i Indijanci voljeli tračati dok su pušili one svoje lule). Šonta Kvasan je bogalj, sin nekadašnjeg velikog poglavice - proroka, koji je Zagoru spasio život. On bi trebao smijeniti Utingaha i izvesti pleme na dostojan put. Zagorova misija nije samo maknuti poglavicu, treba također kaznitiCigar Daga i Kventina, dvojicu krijumčara alkoholom. To su klasični pokvarenjaci, sorta koju smo mnogo puta sreli u sagi o Zagoru. Upravo tako, krijumčarenje alkohola po stoti put. Čovjek bi se najradije propio od muke koliko je puta Toninelli tu tematiku silovao. Valjda je umislio da piše stripove o Al Caponeu i dobu prohibicije. Ne samo da je izabrao prožvakanu temu nego je to izveo na taj način da već u 43. strani stripa sve znate. Tko su negativci i kako im stati na kraj. Nema nikakve intrige ili neizvjesnosti koja bi prikovala oči za priču. Po meni je strip tu završio. Doduše, za ljubitelje akcije možda je tada strip tek počeo. Nešto kao u zadnjem remakeu King Konga gdje se on i T-Rex mlate 15 minuta i pritom razvale pola šume. Na putu ove spasilačke družine do sela Onondaga imali smo puno akcije. Tu su letjele šake, koplja i meci, pretrčalo se barem 100 km na sve strane, rušili su se viseći mostovi, skakalo se u rijeku... Samo da bi jedan starac očitao mladima bukvicu da ne smiju piti i kako se to u njegovo vrijeme nije radilo. Eh da, i Zagor je imao na sebi majicu iako ju je par stranica prije dao Eustasu. Možda je blesavo što se na to obazirem, ali imam potrebu objasniti tu pojavu kad već Einstein nije. Zakon lutkice Babuške. To je ona lutkica koju otvorite i u njoj nađete istu takvu lutkicu, pa nju otvorite i opet nađete istu takvu lutkicu. Tako i Zagor skida majicu a ispod majice je još jedna ista takva majica...I tako je Gamba uništio priliku da obožavateljice vide Zagorove trbušnjake. Inače, crtački dio je obavljen probavljivo. Gambu nisam nikad pretjerano obožavala, ali kada pogledam crteže nekih novijih Bonellijevih zaposlenika shvatim da i nije skroz loš (kada zanemarimo to što crta preslatkaste face, a Zagor na momente ima lice kao Ken ili nekakav glumac iz Baywatcha). Gamba kod mene dobiva bodove uglavnom zbog Chica. Valjda zbog toga što je nacrtao većinu njegovih specijalaca, Gambin Chico mi izgleda smiješno svaki put kad ga pogledam. Jednostavno se čovjek navikne. Naslovnice su lijepe, ali u originalu. Dnevnikove su katastrofa. Osim što su boje blijede i kadar otkinut, u prvom stripu su još stabla totalno unakazili. Krošnja izgleda kao da im se prolila zelena boja koju su krenuli obrisati krpom, ali je baš u tom trenu naletio šleper pun olova i sve lijepo ravnomjerno razmazao

Ovdje imate nekoliko zagorovi u najboljoj kvaliteti. Imam sve njegove pa ako neko zeli neki poseban naslov nek javi ovdje pa cu mu poslati link. Prvo skinite ovaj program za gledanje. www.rapidshare.com/files/286466630/CDisplay_v1.8.zip Zagor - Abaton - Kompletirana edicija 6 od 6 http://rapidshare.com/files/286458066/Zagor_-_Abaton_001_-_Povratak_Kejna__up_by_Big_Guy.cbr http://rapidshare.com/files/286458103/Zagor_-_Abaton_002_-_Atlantis__up_by_Big_Guy.cbr http://rapidshare.com/files/286458070/Zagor_-_Abaton_003_-_Skriveni_zamak__up_by_Big_Guy.cbr http://rapidshare.com/files/286458071/Zagor_-_Abaton_004_-_Kraljica_mrtvog_grada__up_by_Big_Guy.cbr http://rapidshare.com/files/309607925/Zagor_-_Abaton_005_-_Carstvo_Songaja.rar http://rapidshare.com/files/309607926/Zagor_-_Abaton_006_-_Zemlja_slobode.rar

Ajde da vidim,postirajte mi ovdje: trazim tacne info,linkove za download stripova online,ja sam pokusavao al ne ide ,uvijek prodaja,mijenjanje itd. nesto kao pdf. ili bilo koji format ???

INFO BOX Autori Kreator : Giancarlo Berardi Crtač : Ivo Milazzo Naslovnice : Ivo Milazzo Premijera : lipanj 1977. Strip info Žanr : Western Mjesto radnje : Divlji zapad, Sjeveran Amerika Vrijeme radnje : 1868. - 1890. Ken Parker info Omiljeno oružje : Kentucky puška Omiljeni uzvik : N/A Vjerni pratitelj : N/A Najveći neprijatelj : Donald Walsh Ken Parker @ www.stripovi.com urednik Marko Šunjić Sergio Bonelli Editore Copyright (c) 1977 - 2001 all rights reserved worldwide Ken Parker text by JAć Kad su 1974. crtač Ivo Milazzo i scenarist Giancarlo Berardi donijeli Sergio Bonelliju na stol prvu epizodu Ken Parkera nisu ni sanjali koliki će trag njihov junak ostaviti u povijesti talijanskog i svjetskog stripa. Ali, nije sve išlo tako lako. Berardi i Milazzo su bili nerazdvojni prijatelji i kolege sa fakulteta gdje ih je spojila ljubav prema stripu i kako Ivo jednostavno kaže: "...vidio sam da Giancarlo obožava pisati, ja sam obožavao crtati i tako smo odlučili pokušati napraviti nešto zajedno ..." Poslije par godina odvojenog rada za razne francuske, engleske i američke izdavačke kuće na raznoraznim likovima, autori su odlučili okušati sreću na domaćem tlu zajedničkim snagama. U to vrijeme autori nisu mislili raditi Western seriju smatrajući da je u klasičnom westernu već sve rečeno, ali na narudžbu magazina Giornalino napravili su skicu jedne western priče, koju su nesretnici odbili ( i vjerojatno godinama poslije čupali kosu zbog toga), a da bi je Bonelli objeručke prihvatio. Prvobitno je bilo zamišljeno da to bude "standalone" priča koja bi izašla u sklopu edicije "Collana Rodeo". Međutim, upravo u to vrijeme se pojavio slavni western film redatelja Sidneya Pollacka - "Jeremiah Johnson" ili kako je preveden u Italiji "Corvo Rosso non avrai il mio scalpo" ("Crveni Gavran neće uzeti moj skalp") koji ih je obojicu oduševio tako da su prepravili originalni scenarij ponuđen Bonelliju i kreirali lik koji neodoljivo podsjeća na slavnog Roberta Redforda iz filma, lik western heroja koji neće biti klasičan revolveraš nego lovac i vodič koji se oružjem služi samo u samoodbrani. Nakon što je vidio tri četvrtine prvog broja Bonelli je oduševljeno zatražio nove nastavke prepoznajući potencijal u onome što je vidio i imajući na umu otvaranje nove serije. Međutim zahtijevao je da redizajniraju lik tako da bude bez brade (Milazzo je u jednom intervjuu duhovito primjetio : "...Zašto? Zato što u Italiji nijedan bradati junak nije postigao nikakv uspjeh!...") i da promijene ime Jebediah Baker koje je Berardi bio odabrao. Rečeno - učinjeno. U drugoj epizodi Ken je, kao što znamo otišao kod brijača (i postao Robert Redford:-) ), a ime je promijenjeno tako da se Milazzu svidjelo ime Ken, a Berardi je odabrao Parker po svojoj omiljenoj kemijskoj olovci:-). I tako je 3 godine nakon nastanka prvog broja, 1977. objavljen prvi broj Ken Parkera nazvan "Lungo Fucile" (Duga puška), a sve poslije toga je povijest... I tako, iz broja u broj, oduševljenje i odobravanje je raslo kako kod publike tako i kod kritike koja je otvoreno prihvatila našeg junaka. To ne bi bilo toliko čudno da Ken nije toliko odskakao od ostalih strip junaka svog vremena. Naime, temeljno pravilo svih popularnih serija je bezvremenost glavnog junaka koji nikad nije stario i čije ste pustolovine mogli čitati bilo koji redom da ne zapazite neku razliku, glavni junak je prolazio kroz tisuće pustolovina neokrznut, uvijek postojan i nepromijenjen, dok se kod Kena osjećalo da junak kroz priče stari, da stiče iskustvo, da se mijenja, da prolazi kroz unutarnje borbe i sukobe sa samim sobom. Ken je osvojio čitatelje svojom nesposobnošću da bude junak i profesionalni avanturist, sličnošću sa "normalnim čovjekom", sposobnošću da pogriješi i mudrošću da svoju grešku i prizna, ironijom i samokritikom, unutarnjim borbama, refleksijama i sumnjama i ostalim ljudskim vrlinama kao što su velikodušnost, dobrota, prijateljstvo, odanost, altruizam, hrabrost,idealizam, optimizam i samostalnost. Ken je unio pravu revoluciju u talijanski strip bogatstvom brojnih obrata, genijalnim načinima kreiranja komičnog, ali i suspensa, posebim narativnim stilom, "jezikom slika" bi ga gotovo mogli nazvati, gdje prestaje potreba za didaskalijama i balončičima sa tekstom, ingenioznim Milazzovim kadriranjem, filmskim raskursima, lepršavim, slobodnim stilom crtanja punim mašte i gotovo dječačke igre svjetla i sjene u kojoj se malo toga jasno vidi ali je ipak intuitivno čitatelju sve jasno, te prekrasnim naslovnicama rađenim u akvarelu koje su se protezale i na zadnju naslovnicu što je bila velika novost u ono vrijeme. Stoga nije ni čudo što je spomenuti dvojac osvojio srca ljubitelja stripa širom svijeta i osvojio nebrojene strip nagrade za svoj rad na Ken Parkeru. Kroz Kenove avanutra upoznajemo čitavu lepezu likova među kojima ćemo istaknuti traperaDashiella, sipatičnu djevojčicu Pat O'Shane, eskima Nanuka, kuju Lily, Tecumseh, pripadnicom indijanskog plemena Hunkpapa i udovicom koja je prilikom napada američke vojske ubijena, a koju je Ken oženio i usput dobio nadimak Chemako ili "Onaj koji se ne sjeća". Theba(njegovo novo ime je Teddy), Tecumsehin sin rođen u njezinom prijašnjem braku koji sada živi u Bostonu, Lady Barbara Huntington Scott koja mu je otkrila radost čitanja i posudila prve knjige i još mnogi mnogi drugi lovci, indijanci, traperi i ostali koje ovdje nismo nabrojili. U sagi o Kenu se pojavljuju i neki stvarni likovi poput generala Custera,Buffalo Billa, te novinara i pisaca Ambrosea Biercea i Neda Buntlinea koji su odigrali veliku ulogu u razvoju Kena kao lika potaknuvši ga da krene pričati i pisati priče... Također, za razliku od ostalih strip junaka, Ken nema arhetipskog neprijatelja koji se kontinuirano pojavljuje kroz cijelu sagu...Neprijatelj koji se najdrže zadržao bio je Donald "Lucky" Welsh, plaćeni ubojica i revolveraš kojeg je Ken gonio kroz prvih par brojeva, a nakon toga Ken se bori protiv nasilja ljudi nad ljudima, pohlepe, neznanja, iskorištavanja, rasizma i netrpeljivosti i ostalih zala modernog društva. Kenove avanture počinju 29.12.1868 i idu strogim kronološkim redom, i u njima pratimo Kena u njegovim lutanjima po Sjevernoj Americi. Upravo kruta pravila kronologije su stvarala ogromne probleme autorima jer je mjesečni ritam izlaženja morao biti poštovan ali ako neka epizoda nije bila gotovo nije se moglo objaviti neku drugu umjesto nje jer tada ne bi bila ispoštovana kronologija. Tako je nakon nekog vremena Ken počeo kasniti, prvo sa brojem 12."Balada o Pet O'Šejn", pa poslije i sa ostalim, tako da je od 59 brojeva 20 izašlo sa zakašnjenjem a vrhunac je bio kad je broj 58. "Štrajk" kasnio 6 mjeseci! Konačno, s 59. brojem , 1984. završava originalna serija i Ken napušta izdavačku kuću Sergio Bonelli editore i u skladu sa svojim lutalačkim karakterom kreće na dug put po raznoraznim kućama (Orient Express, Comic Art, Isola Trovata, Ken Parker Editore) da bi se na kraju opet vratio u SBE. Ukupno je objavljeno još 3 epizode koje se pribrajaju regularnoj seriji, dakle brojevi 60. Un principe per Norma, 61. Un alito di ghiaccio / Dove muoiono i titani i 62. Il respiro e il sogno (koji se smatra najboljom Kenovom epizodom), 13 epizoda objavljnih u Ken Parker Magazineu i 4 specijalna broja, od kojih zadnji, "Faccia di rame"(Bakreno lice) predstavlja još jedan kraj Kenovih pustolovina nakon kojeg su se Berardi i Milazzo razišli i nastavili sa odvojenim projektima (Berardi je kreirao kriminalističku seriju Julia koja izlazi za SBE, a Milazzo je uradio par epizoda za Magico Vento, Nick Raidera i Texone #13 "Sangue sul Colorado") za sada se ne zna da li će biti novih nastavaka Kenovih pustolovina. Međutim, pošto je Ken na kraju sage završio u zatvoru na Floridi nepravedno optužen za ubojstvo, za pretpostaviti je da će autori uslišiti želje još uvijek mnogobrojnih Kenovih fanova i prijatelja (Ken Parker je junak sa najvećim brojem Fan Clubova u Italiji!) i da neće ostaviti svog junaka u zatvoru nego da će mu pokloniti kraj kakav zaslužuje. Do tada, so long Ken!

INFO BOX Autori Kreator : Guido Nollita (Sergio Bonelli) Crtač : Gallieno Ferri & Roberto Diso Naslovnice : 1 - 115 Ferri / 116 - Diso Premijera : lipanj 1975. Strip info Žanr : Avantura Mjesto radnje : Amazonija, New York Vrijeme radnje : 1930. - 1960. Mister No info Omiljeno oružje : Smith & Wesson Omiljeni uzvik : Judine mu krvi! Vjerni pratitelj : Otto Kruger (Esse Esse) Najveći neprijatelj : Kenzo Ishikawa Sergio Bonelli Editore Copyright (c) 1975 - 2001 all rights reserved worldwide Mister No Priča o Mister Nou službeno počinje u lipnju 1975. godine kada je u izdanju izdavačke kućeSergio Bonelli editore (koja se tada zvala Editoriale Cepim) izašla prva epizoda sa avanturama našeg junaka nazvana jednostavno "Mister No". Kreirao ga je Sergio Bonelli koristeći pseudonim Guido Nolitta (iza kojeg je već stajalo nekoliko uspješnih serijala, Zagorprije svih), ali Mister No je imao malo dodirnih točaka sa ostalim Bonellijevim junacima: nije biowestern, toliko omiljen čitateljima Texa, nije računao na zabavan i razuzdan mix načinjen od tisuću literarnih, filmskih i strip predložaka/polaznih točaka/varijacija na temu koji je krasio popularnog Zagora i definitvno se odricao vedrih i veselih postulata avanture na kojima je počivao uspjeh adolescentnih serija poput Kit Tellera ili Komandanta Marka. Tako na 8. stranici prvog broja na scenu stupa dinamičan i raspjevan mladić, koga život očito nije mazio (što je vidljivo po prerano posijedijelim zaliscima, borama smežuranom čelu i brazgotinama koje nosi po cijelom tijelu, uspomenama iz rata) i ulazi ravno među likove koji su ostavili dubok trag u priči o talijanskom stripu. On se zove Jerry Drake ali za sve nas on je jednostavno Mister No, nadimak koji je zaradio 1941. sudjelujući u američkom dobrovoljačkom odredu"Letećih tigrova" koji su se borili na kineskoj strani protiv japanskog agresora (koji su između ostalog i zaslužni za to ime koje mu je dao okrutni pukovnik Saiko), nadimak kao stvoren za njega, koji će ga pratiti dok je živ! Mister No je uporno govorio NO (NE) japanskom pukovniku koji ga je ispitivao i mučio, NE krutoj vojničkoj hijerarhiji i užasima rata, NE licemjerju i lažnim vrijednostima suvremenog svijeta, NE tlačenju slabih od strane jakih! Mister No je Njujorčanin, veteran drugog svjetskog rata koji je sudjelovao u brojnim bitkama (u zračnim bitkama nad Filipinima, zatočen u logoru u Burmi, borio se na Guadalcanalu i Pacifičkim otocima, sudjelovao u oslobođenju Rima...) i koji se osjećao nesposobnim da se uklopi u normalan život nakon povratka iz rata. Zbog toga, u drugoj polovici 1950. odlazi u Južnu Ameriku, u Brazil i maleni gradić Manaus u potrazi za drugačijim životom neopterećen problemima suvremenog čovjeka, potragom za slavom i bogatstvom i pun prezira prema "american way of life" i koji kao da je jedan od likova "On the Road", knjige manifesta beat generacije Jacka Kerouaca i Neala Cassidya (s kojima se, nota bene, i susreće u jednoj od svojih brojnih avanutra), vođen jedino željom da živi slobodno s Piperom i bocom Whiskeya u ruci, ali upravo ga taj način života i poziv koji je odabrao prevozeći turiste diljem Južne Amerike uvlači u brojne nevolje i prisiljava da pribjegne nasilju od kojeg je bježao i koje ga poput sjene prati gdje god krene. Mister No je, kako je sam Sergio Bonelli izjavio u jednom interwievu, nastao prema stvarnom liku kojeg je Sergio vidio na jednom od svojih brojnih putovanja:"...Da, bio sam u Palenqueu, u Meksiku i susreo sam mladog i zgodnog mladića na ruševnom aerodromu.Nosio je kožnu jaknu i zvao se Kapetan Vega, ime koje je perfektno odgovaralo strip junaku! Imao je opasač s pištoljem i letio je po Yucatanu gore dolje prevozeći životinje, povrće i razne namirnice i kad god je sreo turiste, samo bi pokazao na sjedalo za putnike i rekao:'Ok, odvest ću vas gdje god želite'! Tada mi se rodila ideja o junaku koji će biti pilot Pipera, ali sam odlučio serijal smjestiti u Amazoniju...."Mister No je inače svojevrsni alter ego svog oca, Sergia Bonellija, lik kroz koji Sergio progovara o svojim velikim ljubavima osim stripa: jazz glazbi, putovanjima i velikim prostranstvima, moralnim problemima suvremenog društva, a nerijetko su avanture opisane u njegovim epizodama inspirirane dugim posjetima Amazoniji, gdje bi Sergio išao u potrazi za inspiracijom, ali i Africi i drugim mjestima gdje ga je neobuzdani pustolovni duh odveo! Mister Noova "sadašnjost" je kraj 50-tih godina prošlog stoljeća, ali njegova "biografija" je potanko objašnjena tijekom izlaženja, počevši od najranijeg djetinjstva i ranih 30-tih kada je kao mali dječak odrastao na vrelom asfaltu Brooklynških ulica preko ratnih 40-tih i ratišta širom svijeta sve do dolaska u Brazil. Većinu vremena Mister No provodi ljenčareći po Manausu ispijajući bezbrojne boce kačake i viskija sa svojim prijateljima u konstantnoj potrazi za mušterijima, bili oni inženjeri, misionari, bogati turisti, istraživači ili naučnici. Vjerni pratitelj u mnogo avantura mu je Otto Kruger ili Esse Esse, bivši pripadnik njemčke SS divizije čija je prošlost dijelom objašnjena u tri kratke priče objavljene kao dodaci specijalnim brojevima. Esse Esse je bivši njemački vojnik ali ne i nacist jer je bio primoran da sudjeluje u ratu mimo svog pristanka. Kruger je ekspert u rukovanju nožem i nerijetko je koristeći ga spasio Mister Noa i sebe iz naizgled bezizlaznih situacija. Zatim, jedan u nizu važnih Mister Noovih prijatelja je Phil Mulligan, bivši suborac na Pacifiku i privatni detektiv koji je postao pisac koji pše kriminalističke priče u kojima je glavni junak niko drugi nego Jerry Drake! U Manausu imamo nezaobilaznogPaola Adolfa, simpatičnog barmena koji vječno utjeruje dug od Mister Noa, pa simpatični crnacDana Winter, pjevač i gitarist, Narednik Oliveira koji uporno sanja dan kad će spremiti Mister Noa iza rešetaka i cijelu plejadu mehaničara, barmena, pilota,policajaca i muzičara širom Južne Amerike. Važnu ulogu u Mister Noovom životu zauzimaju žene! Mister No je okorjeli zavodnik, pravi Don Juan sa puno uspjeha kod žena, ali koji uporno izbjegava zamku braka u koju su ga moge neuspješno pokušale namamiti (uz jednu iznimku, Mister No je proveo jedan dio života kao pripadnik plemena Yanoama i bio oženjen prelijepom Indios djevojkom koju je ubio ljubomorni suplemenik). Svakako, najvažnija od svih žena u njegovom životu je lijepa plavokosa profesorica arheologije Patricia Rowlands s kojom je imao nekoliko avantura, zatim lijepa pilotkinja Debora, pa strastvena Miranda Cordeiro, kćerka jednog od zemljoradnika izSertaoa, pa tri lijepe vlasnice Ipanema bara u Manausu, Madalena, Irene i Maria, tajna agentica Delia... Iako se serijal odvija u ranim pedesetim godinama, žene koje Mister No sreće uglavnom su odlučne i nezavisne moderne žene i uglavnom igraju pozitivnu rolu u njegovim avanturama, mada smo sreli i par negativki! Mister No nema arhetipskog neprijatelja koji se opetovano pojavljuje kroz cijelu sagu. Njegovi neprijatelji su obično prikazani kao naizgled normalni ljudi koji tek nakon što ih Mister No preveze na željeno mjesto pokažu svoje pravo lice i ambicije, jedna široka galerija likova koja nije prikazan u crno-bijelom tonu koji dozvoljava čitatelju da donekle i simpatizira sa negativcem.Ipak, jedan od najupečatljivijih negativaca je japanac Ishikawa, u neku ruku nemilosrdni alter ego Mister Noa, kojeg shvaćanje i osjećaj časti tjeraju da uništi Jerryjem život i s kojim se Mister No obračunava u borbi na život i smrt na New Yorkškim dokovima. Sergio Bonelli je dugo bio glavni scenarist Mister Noovih pustolovina da bi konačno krajem osamdesetih napustio pisanje scenarija pritisnutim obvezama vođenja izdvačke kuće, a glavnu ulogu je preuzeo Luigi Mignacco. na stvaranju Mister Noa velik obol su dali i ostali poznati scenaristi kao Alfredo Castelli, autor Martin Mysterea, Tiziano Sclavi, autor Dylan Doga,Maurizio Colombo, Stefano Marzorati, Michele Masiero, dok velike zasluge za grafičku relizaciju lika nosi Roberto Diso koje je redizajnirao lik i podario mu svoje lice (lik Mister Noa je praktički autoportret mladog Roberta Disoa) i tako definirao Mister Noa kakvog ga znamo danas, iako je Gallieno Ferri crtao svoju, originalnu verziju Mister Noa na naslovnicama. Dubok trag su ostavili također i Franco Bignotti, Franco Donatelli, Marco Bianchini, Fabio Civitelli, braća Domenico & Stefano Di Vitto i mnogi drugi autori... Mister No je nedavno proslavio 300. broj, ali je serijal u dubokoj krizi i samo ga činjenica što je Sergio Bonelli emotivno vezan za svog "sina" spašava od zatvaranja. Nažalost, izgleda da su autori izgubili motiv i inspiraciju za pričanje velikih Priča o simpatičnom pilotu iz Manausa i možemo se samo nadati da će u narednim godinama Mister No ugledati svjetlo na kraju tunela, kao što se desilo i Zagoru kojeg su uspješno renovirali i spasili Burattini i Bosselli. Bilo kako bilo, Mister No će još dugo ostati u srcima svih nas kojima je avantura u srcu i koji sanjaju o beskrajnim zelenim prostranstvima Amazonije!Vaya con Dios amigo!

INFO BOX Autori Kreator : EsseGesse Crtači : EsseGesse, Bignotti Naslovnice : EsseGesse, Bignotti Premijera : 1951. Strip info Žanr : western Mjesto radnje : Nevada, uglavnom okolica Fort Coulwera Vrijeme radnje : sredina 19. stoljeća Kapetan Miki info Omiljeno oružje: revolver Vjerni pratitelj : Smuk i Salaso Najveći neprijatelj : Čovek sa 1000 lica Kapetan Miki U Italiji se 1951. godine rodio još jedan u dugačkom nizu western stripova. Bio je namijenjen najmlađima, a serijal je po običaju nazvan prema njegovom junaku - Kapetan Miki. Stvorio ga je poznati torinski trojac Sinchetto/Guzzon/Sartoris, poznatiji kao Esse G Esse, a u crtanju im se povremeno znao pridružiti još jedan poznati talijanski stvaralac Franco Bignotti. Prve pasice Kapetana Mikija! Kapetan Miki je mladi dječak koji u dobi od samo 17 godina postaje član rendžerskog korpusa države Nevada. No njegova priča seže još dublje u prošlost. Naime, Mikiju su još kao djetetu umrli roditelji te je ostao siroče. Odgojio ga čovjek po imenu Clem, koji je Mikija odgajao kao vlastito dijete i kojeg je on neizmjerno volio. Clema je, kada je Miki već postao rendžer, mučki ubila banda krvoločnih ubojica. Miki naravno odlučuje osvetiti čovjeka koji mu je bio poput oca, te kreće u potragu za krivcima oboružan pištoljem i hrabrošću koje je imao na prodaju. Pronalazi bandu i uništava je, te zatim odlazi natrag u Fort Coulwer gdje nastavlja svoj uzbudljivi život rendžera. Zahvaljujući svojoj hrabrosti, sposobnostima te nadasve visokom inteligencijom, nakon mnogih uspješno obavljenih zadataka dolazi do visokog časničkog čina kapetana rendžera, te postaje osoba od najvećeg povjerenja zapovjedniku utvrde Coulwer. Stoga nije ni čudno da baš Miki obavlja najteže i najsloženije zadatke! Kao i svi ostali stripovi Esse G Essea, kojima uspjeh leži na karakterizaciji likova i lakom načinu shvaćanja istih, te na dozi humora koju u strip uglavnom unose vjerni pratioci glavnoga junaka (u Bleku su to Occultis i Roddy, u Marku Bluff i Žalosna Sova), autori su u ovom stripu Mikiju dali potporu u obliku njegovih prijatelja i suputnika, poznatim pod imenima Smuk i doktor Salaso (ne zaboravimo spomenuti i čistokrvnog crnog pastuha Napoleona). Smuk predstavlja klasičnog ''djedicu'' sa zapada, sličnog onome u glasovitome westernu Johna Forda ''Crvene sjene''. Idealan je primjer pijanca sa zapada, kojemu su autori u originalu i dali ime ''Stari Rum'' (Doppio Rhum) i koji svojom osebujnom osobnošću stripu daje duhoviti štih. Smuk, kao što ste i pretpostavili, većinu svoga vremena provodi u lokalnom saloonu u Fort Coulweru, ali rado ''provjerava'' i druge krčme na svojim putovanjima s Mikijem. Unutar saloona nije samo pasivni pijanac već zna voditi i žustre rasprave, uglavnom sa Salasom. S druge strane Salaso je tipični ''doc'' sa divljeg zapada, uglavnom pripit, a i liječničke metode su mu upitne učinkovitosti. Kao i Smuk, dosta vremena provodi u ljenčarenju i ispijanju čaša (i boca!) u saloonima. No, bilo kako bilo, oni su obojica Mikijevi vjerni prijatelji i pratitelji na svim pustolovinama, te o njima ne treba steći pogrešan dojam - izvukli su oni i Mikija iz dosta neprilika. Od drugih značajnijih likova mogao bih spomenuti Susy, Mikijevu plavokosu zaručnicu, zapovjednika utvrde Coulwer koji joj je ujedno i otac te prelijepu Ellen Gordon prema kojoj Susy gaji vječnu ljubomoru. Neprijatelji kapetana Mikija tijekom njegovih pustolovina su u prvome redu banditi i indijanci Mescalerosi, koji uglavnom napadaju diližanse i puškaraju, te prave neprilike svake vrste. Vidljivo je da su u tom pogledu autori na indijance gledali u maniri western filmova pedesetih, stoga su uglavnom prikazani kao negativci. Oni se povezuju sa lošim momcima te asociraju na bandite. Gledajući danas, mogli bismo reći da je koncept Kapetana Mikija prilično zastario, s obzirom na njegovu tematiku, tanke zaplete i pojednostavljene odnose među likovima. Kao u rijetko kojem drugom stripu te vrste kojeg smo imali prilike čitati, Miki je prvenstveno prilagođen mlađoj publici, a ona danas ne pokazuje afinitet prema takvoj vrsti zabave. No za ljubitelje stripa on će uvijek imati stanovitu vrijednost. Zašto? Zato jer, u suštini, Miki predstavlja nedužnu, duhovitu i domišljatu zabavu koje smo svi sa vremena na vrijeme željni i koju čitajući Mikija lako možemo ostvariti. No, ta je zabava danas dostupna samo onima koji posjeduju Mikijeve stripove, jer on nažalost više u nas ne izlazi, a vjerojatno nikad ni neće. No, meni, i vjerujem još mnogima, Miki će zauvijek ostati u sjećanju kao junak s kojim smo, zajedno sa Blekom, Markom i ostalima, jednom davno počeli ulaziti u taj čaroban svijet stripova.

INFO BOX Autori Kreator : Andrea Lavezzolo Crtači : Francesco Gamba, Franco Bignotti, ... Naslovnice : Donatelli, Corteggi, Gamba Premijera : 15.6.1958. Strip info Žanr : western Mjesto radnje : Divlji zapad Vrijeme radnje : sredina 19. stoljeća Kit Teller info Omiljeno oružje: revolver Vjerni pratitelj : Frenkie Bellevan Najveći neprijatelj : N/A Kit Teller - Mali Rendžer Kada pročitate tekst o Kapetanu Mikiju na Stripovi.com, ne može a da vam se ne pojavi pitanje: pa, OK, ali šta je sa Malim rendžerom? Zaista, posmatrano sa današnje tačke gledišta, za one koji su se sa ova dva junaka družili kad su imali negde 10 godina, sve su to samo slični stripovi o rendžerima sa Divljeg zapada, vrlo slični i danas pomalo nezanimljivi. Ali, ono prvo na šta ja pomislim je jedno staro i nezaboravljeno rivalstvo, ona podela na “Mikijevce” i “Kit Telerovce”. Zaista, to je bio deo atmosfere u kojoj sam odrastao, hoću reći da je tih davnih osamdesetih godina jedno od prvih pitanja koje ste postavljali nekom dečaku koga biste upoznavali je koga voli više – Kapetana Mikija ili Kita Telera. Pa ma šta odgovorio, bio vam je drag – saveznik ili rival svejedno, jedino što niste voleli one koji bi vam rekli da tako nešto ne čitaju, već da preferiraju Zagora, Bleka, Komandanta Marka… A ako bi vam neko rekao da mu je favorit Ken Parker – s tim sigurno nešto nije bilo u redu! To rivalstvo se sačuvalo do danas, mada su oba stripa već decenijama pokojna i, čini mi se, ne postoji niti jedno tako jako rivalstvo kao između ova dva junaka. A sve je počelo 15. juna davne 1958. godine u kuhinji Sergio Bonelli Editore, kada su u istoj godini svet ugledala dva tinejdžera sa Divljeg zapada – naravno da je prvi Mali rendžer (Il piccolo ranger), a drugi – ne Kapetan Miki (prisutan već 7 godina), nego Tim Carter, kod nas poznatiji po serijalu Tim i Dasti (Il ragazzo nel Far West). Kao što je tada bio običaj, stripovi su izlazili u "striscia" tj. u kaiš formatu. Izašlo je ukupno 328 striscia, zaključno sa 25.4.1971, dok je objavljivanje u formatu kakvog danas zovemo "Bonelli format" krenulo 1.9.1963. To je bilo vrijeme kada je svaka ozbiljnija izdavačka kuća morala imati nekog "dječaka heroja" koji su u to doba bili strahovito popularni. Čak je i neko vrijeme razmatrano u Bonelliju da Kit Willer, Texov sin, dobije vlastiti serijal, ali se od toga (srećom) na vrijeme odustalo. Iako su autori ovog potonjeg postali čuveni (G. Nolitta, G.L. Bonelli, Franco Bignotti i drugi – koji su većinom povremeno radili i Malog Rendžera), Tim i Dasti nikad nisu doživeli popularnost ni približnu onoj Kita i Frenkija. Zašto je to tako? Kada prvi put srećemo Kita Tellera («Il picollo ranger», ZS 54 – Lažni žig «M7»), prva polovina je 1870-ih. On je četrnaestogodišnji dečak irskog porekla, takoreći siroče, čija je majka umrla (nikad nećemo saznati na koji način, a ni njeno ime), a otac Ted je takođe rendžer, ali optužen za izdaju. Nimalo laka sudbina jednog četrnaestogodišnjaka, kao i prilično nesvakidašnje za glavnog junaka (možda nešto slično imamo kod Zagora). Međutim, prve epizode su prepune Kitovih suza, što ćemo teško sresti kod drugih junaka, koji nisu zapravo ni junaci, nego «junačine». Prva... Sve u svemu, treba zabeležiti tu legendarnu prvu rečenicu (koja zvuči gotovo kao iz bajke): «Ovo je stara priča koja se događa u vreme kad je mladi Kit Teller započeo vojničku karijeru u jednoj jedinici rendžera.».I to je praktično sve što ćemo saznati o prošlosti našeg junaka. Nema jubilarnih epizoda tipa «Kitovo detinjstvo», «Priča o Kitu Telleru» i slično. Kako je umrla Kitova majka, s kim i kako je Kit živeo do dolaska u utvrđenje – ostaće večita tajna. Tvorci priče o Malom Rendžeru su Andrea Lavezzolo kao scenarista (za koga kažu da je Tolstoj za strip) i Francesco Gamba kao crtač (Pecos Bill, Tex, Zagor). Ovaj dvojac potpisao je niz prvih epizoda, da bi im se kasnije pridružili (ili da kažemo zamenili) brojni drugi autori. Guido Nolitta se kao scenarista pridružio veoma brzo Lavezzolu, uglavnom kao koscenarista, a u epizodama No. 17. Stella del nord i 18. Formiche rosse (LMS 54 i 56) i kao samostalan scenarista. Međutim, posle svega nekoliko epizoda G. Nolitta se povlači (srešćemo ga tek na kraju serijala) i Lavezzolo ostaje sam sve do 1973. godine, kada mu prvo u nekoliko epizoda «šegrtuje», a zatim se i osamostaljuje Decio Canzio. Ova duga faza u serijalu o Malom rendžeru, tzv. Lavezzolo faza, koja traje sve do 115. epizode, može se veoma lako razlikovati od naredne, tzv. Canzio & al. faze. Kit Teller je adolescent, koji se hvata u koštac sa razbojnicima i drugim nepoštenim svetom širom Texasa. Sve vrvi od poštenih indijanaca, trgovaca oružjem, kolonista (uglavnom mormona na putu za Slano Jezero), njihovih lepih kćerki. Ponegde možemo naići i na dozu fantastike, ali u veoma uprošćenom obliku (LMS 13-Ritual smrti, LMS 38 – Zaslepljeni besom). Ali, sve vreme Kit Teller raste, razvija se i uči. I upoznaje nove prijatelje, koji će ga pratiti kroz dalje avanture. Za razliku od Kapetana Mikija, Zagora i drugih, koje na početku serijala upoznajemo kao dokazane i opštepoznate heroje, a uz to i snagatore, Kit iz prvih avantura izlazi kao pobednik prvenstveno zahvaljujući sreći, slučajnosti, a potom i lukavstvu. Međutim, za razliku od nepogrešivih konkurenata iz sveta stripa, Kit po pravilu greši u svojim procenama, ispada naivan, biva pretučen i zarobljen. Tek kad od Čin – Laoa (upoznaju se u epizodi Vešala čekaju – ZS 84) nauči nešto od tajni stočnjačkih borbi, primenjuje i silu. I na početku serijala on je običan redov, da bi činove zaslužio u potonjim avanturama. Tako u epizodi Manituov znak (ZS 41) postaje kaplar, a u epizodi Pucanj iz zasede (LMS 25) postaje narednik. Svoj čin kapetane zaslužuje tek u epizodi Unapređenje za hrabrost (LMS 125). U prvim epizodama drugovi u avanturama su mu uglavnom narednik (u prvim epizodama podnarednik) O Hara, otac Moses, Ibrahim (prvi put ga srećemo u epizodi Pucanj iz zasede LMS 25, u kojoj Kit slavi svoj 16. rođendan) i Čin Lao, da bi u epizodi Gospodar munje (LMS 20) upoznao i Frenkija Belevena, koji će mu postati nerazdvojni pratilac. Transformacija iz dječaka u mladića... Ne samo što Kit odrasta kroz priču, već se i njegov lik (a i likovi ostalih junaka) vremenom menja. Kada Canzio preuzima autorsko pero, Kit je već odrastao momak. Francescu Gambi prvi u pomoć priskače Pietro Gamba (od epizode Povratak heroja LMS 126), da bi od epizode Kaplar Frenki – LMS 174 i pojavom Biraga Balzana, krenula i jedna cela plejada vrskih crtača, među kojima će se F. Gamba tek ponekad ponovo pojaviti. U ovoj drugoj fazi Kit i Frenki su gotovo jedini junaci koje srećemo. Jedino im se povremeno pridružuje Ani Četiri Pištolja (prvi put je srećemo u epizodi Zub Vakande –LMS 87), a tek u po kojoj epizodi ima mesta i za ostale i to samo kao sporedne junake, nikad glavne aktere kao nekad (uz sjajne izuzetke, kao na primer Ibrahim u epizodama o Kju Kluks Klanu – LMS 508-509). Sada je sve manje Texasa, tipičnih scena sa Divljeg zapada, indijanaca i stočara, a Kit je sve više avanturista, detektiv, tajni agent… I sve više je misterije, fantastike. Priče postaju dinamičnije, nema više elemenata melodrame kao u ranijim epizodama, sve je podređeno radnji, akciji i dramaturgiji. ... i zadnja stranica... I tako sve do 256. epizode i februara 1985. godine, kada u pričama L'ultima avventura i Rangers, adio! ( kod nas Gvozdeni obruč i Tvrđava u plamenu (LMS 690 i 691)), koje potpisuju Guido Nolitta i Francesco Gamba) se utvrđenje rendžera gasi, a Kit se ženi sa svojom višegodišnjom verenicom Klaretom i sa svojim prijateljima počinju život na ranču. Osim Frenkija Belevena (Frankie Bellevan), Kitovi pratioci bili su i Ani Četiri Puštolja (Annie Quattropistole), Ibrahim, Narednik O Hara, Komandant utvrđenja, Klareta (Claretta), njena majka Rosa Morning i njen udvarač Brendi Džim («Brandy Gim»), «Denti» Bill, Moses Teller, Sivi Soko (ili Sivi Vuk – sin poglavice Paunija), Čin Lao, kao i verni konj Crna Munja i psić Teri. Osim spomenutih Francesca i Pietra Gambe i Biraga Balzana, Malog rendžera su crtali i Franco Bignotti, Lina Bufolente, Giuseppe Montanari i Ernesto Grassani (verovatno najpopularniji tamdem među čitaocima), Erminio Ardigo, Luigi Merati, i ekipa poznata kao Staff di If. Scenario su (osim Lavezzola, Canzia i Nolitte) pisali Giancarlo Berardi, Giorgio Pezzin, Raffaele Cormio Alfredo Saio, Muguel Angel Repetto, Marcello Toninelli, Ennio Missaglia i neizostavni Staff di If. Da ne zaboravimo naslovnice: radili su ih Franco Donatelli (sve do 145. epizode, uz nekoliko uskakanja Bruna Faganella), Luigi Coreggi (epizode 146-185) i Francesco Gamba (186-256). Simpatična ilustracija dva glavna "para" u serijalu. Nije teško pogoditi čije bi mjesto čitatelj htio zauzeti:-) Kod nas je Mali rendžer izlazio kratko u Dnevnikovoj Zlatnoj seriji, a potom isključivo u Lunovom Magnus Stripu. Nakon završetka serijala, Dnevnik je preštampavao prve brojeve. Ono što karakteriše Dnevnikova izdanja kada je Mali rendžer u pitanju (a i ne samo on) je da je gotovo nemoguće pratiti hronološki redosled serije. Brojevi su (na svu sreću uglavnom na početku serijala) izlazili bez ikakvog reda, epizode su isecane i ubacivane kao dodaci drugim stripovima ili kao glavne priče, a neke epizode nismo, čini mi se, nikad ni videli. Naravno, čitave strane su izbacivane, isecane i prekrajane, tako da je veoma zanimljiv posao upoređivati prvobitne epizode sa reprintima – svašta se tu može videti. Reprinti su uglavnom sledili hronologiju originalnih izdanja ali, na nesreću, gašenjem Dnevnikovih strip izdanja, ostali smo trajno bez priča o Malom rendžeru. Čini mi se da je ovo praktično jedini junak LMS/ZS serija koji nije doživeo niti jedno novo izdanje na prostorima bivše SFRJ (mada je zanimljivo da ni u Italiji Kit nije dozivio reprint pa stoga originalna serija stoji preko 5.000 eura, a neki brojevi, kao br. 32 "Colui che viene dal Nord" koštaju sami preko 2.000 Eura), što nas zaista čini uskraćenim jednog zaista velikog strip serijala.

INFO BOX Autori Kreator : EsseGesse Crtač : EsseGesse Naslovnice : EsseGesse Premijera : 1966. Strip info Žanr : avanturistički Mjesto radnje : Amerika, podrucje Velikih jezera Vrijeme radnje : 1773. - 1781. Komandant Mark info Omiljeno oružje : pištolj i mač Omiljeni uzvik : N/A Vjerni pratitelj : Mister Bluff i Žalosna Sova Najveći neprijatelj : N/A Komandant Mark EsseGesse: Sartoris, Guzzon, Sinchetto Nalazimo se u Italiji sredinom šezdesetih, periodu velike evolucije stripa, na zalasku tada jako popularnog formata «striscie» i rastućem uspjehu džepnih izdanja noir stripova poput Diabolika. Izdavačka kuća Araldo, nasljednica legendarne kuće Audace i preteča današnjeg Sergio Bonelli Editorea je pokušala iznaći nova rješenja za opstanak na tržištu pokretanjem nove eksperimentalne serije nazvane jednostavno Collana Araldo prema imenu izdavačke kuće, kao što je i bio običaj u to vrijeme. Prvih 5 brojeva su bili rezervirani za 2 nova lika: Il ribelle (Buntovnik, pobunjenik) Guida Nolitte, brojevi 1 i 2 te Red BuckCesarea Melloncelija (brojevi 3,4,5), dok je crtež svih 5 epizoda potpisao Sergio Tarquino (ove epizode su i objevljeni kod nas u prvim brojevima Zlatne Serije). O nastavku ne postoje točne informacije. Vjerojatno je bio u planu i šesti broj ove edicije ali je umjesto njega u rujnu 1966 je izašao, burno najavljivan u ostalim izdanjima, prvi broj Komandanta Marka, kao prvi broj nove edicije,Collana Araldo Seconda Serie (tj. Druga serija edicije Araldo). Prvi broj je osvojio velike simpatije publike i doživio instant uspjeh na tržištu ali njegov početak počinje bar godinu dana prije. EsseGesse, pijemontski trojac autora, je godinama radio za izdavačku kuću Dardo, doživjevši ogroman uspjeh sa junacima kao što su bili Kinowa, Kapetan Miki i Veliki Blek. U tadašnje vrijeme odgovor na pitanje «Tko su EsseGesse» je dugo vremena predstavljao misteriju za strip zaljubljenike koji nisu znali da li to predstavlja pseudonim za jednog autora ili grupu više autora ili neka treća kombinacija. Postojale su brojne hipoteze, konstantno podgrijavane uniformnošću grafičkog i narativnog stila koji je bio nešto novo u odnosu na ostale junake gdje su se smjenjivali uglavnom raznorazni crtači koji su značili i drugačiji crtež omiljenih junaka. No nakon nekog vremena postalo je jasno da EsseGesse (tj, SGS) predstavlja sinonime trojice torinskih autora; Giovanni Sinchetto, Dario Guzzon i Pietro Sartoris. Sartoris za crtacim stolom Međutim, nakon smrti osnivača Darda, Gina Casarottija, trio ulazi u probleme sa novim vlasnicima i urednicima i napušta kuću. Odlučuju osnovati vlastitu izdavačku kuću pod imenom «Sisag» za koju kreiraju novog junaka, «Alan Mistero» tj. Tajanstveni Alan, ali taj eksperiment neslavno završava iz raznoraznih razloga, mada se lik ne ukida, nego ga, kao i Bleka, preuzima izdavačka kuća Lug iz Liona koja nastavlja sa novim epizodama pod paskom novih autora. Tada su EsseGesse iz rukava izvukli Komandanta Marka, neku vrstu brata blizanca Velikog Bleka (najvećeg uspjeha EsseGesse, koji je sredinom 50-tih žario i palio Italijom. «Mark nema točan datum rođenja kao mnogi ostali junaci, on je nastajao malo pomalo dok smo radili na Bleku. Tijekom rada smo mnogo diskutirali i razmišljali «...da smo Bleka napravili na ovaj način...možda bi ispao bolje...». Ukratko, nakon nekog vremena se pojavio «drugi Blek», totalno drukčiji od originalnog i mada tada još nije imao ime, ideja nam se svidjela te smo je stavili u ladicu za neke buduće projekte. To je bilo '60-'61 i tek nakon rastanka sa Dardom smo odlučili izvući projekt iz ladice... Malo smo ga doradili i odabrali izdavača koji je dao najbolju ponudu...« kaže Guzzon o Markovim počecima. Zanimljivo je da je najbolja ponuda došla iz Francuske, iz izdavačke kuće Edition Aventures et Voyages, pa je Mark tako debitirao na francuskom tržištu, te je stoga dosta njegovih osobina nastalo prilagođavanjem lika francuskoj publici. Tek nakon što je izašlo par brojeva u Francuskoj kontaktirao ih je Sergio Bonelli i nakon toga se Mark pojavio i u Italiji. Scena iz jubilarnog broja 100 u boji, "Prica o Komandantu Marku": Markovo spasavanje od brodoloma Tijekom Sedmogodišnjeg rata između Francuske i Engleske, 1756. godine engleski bojni brod napada i potapa nedaleko od obale Amerike francuski jedrenjak koji je prevozio kremu francuskog plemstva. Jedino dvoje preživjelih bijahu maleni dječačić i jedan sredovječni gospodin koji ga je spasio od valova. Preživjele su spasili Pawnee indijanci i primili ih u svoje pleme. Čovjek će postati dječakov otac, a dječak će dobiti ime Mark, prema slovu «M» izvezenom na njegovoj košuljici. Mark će provesti djetinjstvo u plemenu uz svog poočima koji će ga naučiti čitanju i pisanju ali i mačevanju i korištenju pištolja i puške. Kao što to obično biva, očeva tragična smrt (bive obješen od strane Engleza) prekida Markov miran život među indijancima i on posvećuje svoj život borbi protiv Engleza, borbi za nezavisnost. Pridružuje se grupici patriota koji ga ubrzo izabiru za vođu i koji su sebe prozvali Vukovi sa Ontarija, prema Markovom indijanskom imenu Mark Vuk. Komandant Mark je utjelovljenje klasičnog heroja; karizmatičan i nepobjediv, bilo u borbi oružjem ili prsa u prsa, dopadljive vanjštine i fizičkog izgleda, elegantne uniforme, neumoran borac ali i genijalan strateg koji će uvijek iznaći plan kako pobijediti neprijatelja bez obzira na situaciju u kojoj se nalazi. Autori su mu također dodali i neke ljudske vrline poput ideala o jednakosti, pravdi i slobodi, vedrinu i druželjubivost, galantne manire u ophođenju prema ljepšem spolu, dakle, potpuna suprotnost od grubog i priprostog Bleka. Međutim, kao i Blek, i on ima sa sobom komičan dvojac koji ga vjerno prati. No za razliku od Bleka i pogotovo Mikija gdje Rody i Ocultis te Smuk i Salasso konstantno upadaju u nevolje i time više odmažu nego pomažu glavnom junaku, upadajući pritom u niz komičnih situacija, Mister Bluff i Žalosna Sova su mnogo bitniji aktori u Markovim avanturama i često imaju presudnu ulogu u raspletima. Scena iz jubilarnog broja 100 u boji, "Prica o Komandantu Marku": Mark postaje voda Vukova s Ontarija Mister Bluff je ćelavi bradonja koji ne voli puno govoriti o svojoj prošlosti, a čitatelj može samo naslutiti da je to zbog toga što je dotični možda radio i neke stvari koje baš i nisu u skladu sa zakonom, o čemu svjedoči i njegovo prijateljstvo sa bivšim gusarom El Ganchom, također jednim od stalne postave sporednih likova koji se pojavljuju u Markovim avanturama. Bluff je velikodušan altruista, spreman dati život za svoje ideale te također sposoban borac, simpatičan ženskaroš koji valjda poznaju svaku konobaricu na području Velikih jezera. Bluffov nerazdvojni pratilac je pas Flok kojeg je spasio od smrti od ruku engleza, na veliku žalost Žalosne sove, koji s Flokom vodi vječni rat. Žalosna sova je veliki poglavica svih Huron indijanaca ali istodobno i jedan od najopasnijih Vukova sa Ontarija kojima se pridružio u borbi protiv Engleza nakon što su potonji napravili masakr u njegovom plemenu. Dobio je ime po tome što je u noći kad je rođen sova «kukala» cijelu noć. Može se reći da mu ime savršeno dobro pristaje jer je po prirodi nepopravljivi pesimist koji stalno kuka i predviđa najkatastrofalnije moguće događaje (koji postaju još katastrofalniji ukoliko su u radnju upletene i žene) i koji se naravno uvijek pokažu netočnim. Međutim, isto tako je i pun mudrosti koje je nekad davno izrekao njegovo slavniČukundeda Vrač koje često citira... Za razliku od Bluffa Žalosna sova je ženomrzac i izbjegava ih koliko je god moguće jer «žene donose samo nesreću», tj. Kako bi rekao njegov čukundeda Vrač, «pobjeći pred neprijateljem je kukavičluk, a pred ženom je mudrost»! U jedinom trenutku kad je Žalosnu sovu privukao ljepši spol, u obliku crnkinje Bedelije, on je naravno poslušao savjet svog mudrog čukundede. Žalosnoj sovi je na početku bila namijenjena uloga jednog od glavnih pomagača Vukovima sa Ontarija preko svojih indijanskih plemena, ali je poslije s pojavom Floka ta opcija ostala malo po strani. Jedna od klasicnih scena nadmudrivanja Floka i Žalosne sove Flok se prvi put pojavljuje u osmoj epizodi, kao spoj sretnih okolnosti. Autori su htjeli iskoristiti psa da pojačaju dojam o zloći Engleza i dobroti naših koji su ga spasili od mučenja pridobivši tako njegovu vjernost. Nastavili su još koji broj s Flokom i to je očito zadovoljilo čitatelje koji su im poslali ogroman broj pisama tražeći da ga i dalje «koriste» u avanturama. I tako su ga morali ubaciti u radnju kao sporednog lika te naravno, kao posljedica toga i promijeniti uloga Žalosne sove koji postaje tako Flokov protivnik. I tako je krenula vječna borba među njima dvojicom, poput onih Duška Dugouška i Patka Dače ili Toma i Jerrya, koja prestaje samo nakratko dok se nalaze u opasnosti od engleza kad ne oklijevaju priteći jedan drugom u pomoć, ali čim opasnost prođe sve se nastavlja po starom. Još je jedan jako bitan lik s kojim završavamo predstavljanje protagonista sage o Komandantu Marku. Radi se o Markovoj zaručnici Bety. Sve do sredine šezdesetih žene u stripovima su bile gotovo isključivo protagonisti iz drugog plana i prema riječima samog autora njena uloga je bila baš da se da više mjesta ženskim likovima i da se time dobije dodatni izvor scenarističkih rješenja. Bety je na prvi pogled prava domaćica koja se brine za kuću i kuhinju, međutim često se i ona nađe upletena u neke od Markovih avantura. Strašno je ljubomorna i neustrašivi Mark koji se ne boji čete Engleza se nađe pred problemima kad mora objasniti Bety prisustvo ove ili one djevojke koja se mota oko njega. Scena iz jubilarnog broja 100 u boji, "Prica o Komandantu Marku": Prvi susret Marka i Betty Avanture Komandanta Marka su nepretenciozno štivo za razonodu čitatelja, što priznaju i sami autori koji nisu imali nekih viših ciljeva. Ograničeni na fiksnu formu od 64 stranice (pošto nisu mogli obećati strašni ritam od 96 stranica mjesečno, pa su u dodatku bili objavljivani razni stripovi poput Bleka, Rocky Joea, Tajanstvenog Alana i Trapera Kerrya) autori su do perfekcije usavršili svoju narativnu formulu pojednostavljajući je maksimalno moguće (gotovo da je moguće svesti većinu epizoda na jednostavnu formulu: engleski neprijatelj, špijun iz sjene, izdaja, bitka, pobjedonosni kraj). Markove avanture su gotovo isključivo linearne i likovi su isključivio crno bijeli, gdje su negativci jasno uočljivi bilo svojim ponašanjem bilo svojim izgledom a pozitivci su vitezovi bez mane koji uvijek na kraju pobijede. Važno je napomenuti jednu stvar vezanu za narativnu formulu koju EsseGesse koriste. Naime, za razliku od ostalih stripova o herojima, u Komandantu Marku je glavni junak prilično naivan (u pozitivnom smislu te riječi). Naime, prema već spomenutim kanonima, Mark se često kreće među negativcima poput špijuna ili izdajica, vukovima u jagnjećoj koži koji se predstavljaju kao prijatelji namjeravajući ustvari predati patriote Englezima, likovima koje čitatelji odmah prepoznaju kao negativce i one od kojih prijeti opasnost, dok Mark međutim to nikako ne uviđa, sve do momenta kad postaje prekasno i kad se mora izvući iz neprilike. I dakako, to se ponavlja dovoljno često da postaje jasno da se ne radi o slučajnosti nego o pažljivo i precizno odabranoj narativnoj tehnici, koja iako naizgled djeluje prilično glupo daje odlične rezultate. Naime, publika na koju su ciljali EsseGesse je publika od 8 do 15 godina, dakle publika koja je i sama «naivna», kojoj je godilo osjećati se sposobnijim od svojih junaka, naslućivajući prije njih opasnost koja ih čeka a u isto vrijeme raste napetost dok se očekuje kako će se heroj spasiti od opasnosti koja prijeti iz sjene. Mark je heroj, hrabar, jak, odan, a čitatelj su se mogli još bolje identificirati s njim upravo zbog tog spuštanja junaka na njihovu razinu, bili su oštroumniji od njega! Zamislite klinca kako guta strip i misli «Pazi Mark, upast ćeš u zamku...»! U momentu kad se zamka definitivno zaklopi neizbježno je ono «Jesam li ti rekao!». Druga važna napomena je odsutnost «glavnog» neprijatelja poput npr. Hellingena ili Mefista. Tijekom avantura pojavilo se nekoliko zanimljivih likova koji su zaokupili maštu čitalaca i koji su mogli biti ponovo iskorišteni (sjetimo se samo Spartacusa ili Džina Efraima npr.). Grafička evolucija pojedinih autora tijekom godina Drugo najčešće pitanje vezano za EsseGesse bilo je kako su oni među sobom dijelili posao? Tko je crtao, tko je pisao scenarije itd itd. Naime, trojica autora su uspjela postići zavidnu grafičku uniformonost tako da ih je bilo gotovo nemoguće razlikovati. Ipak uz malo podrobniju analizu na vidjelo ipak dolaze neke razlike koje nam daju više podataka o tome kako su nastajale Markove epizode. U principu, među njima trojicom, svi su mogli raditi sve, i pisati scenarije i raditi olovke i tuširati, i jedan dio epizoda je upravo tako i realiziran, autori su se mijenjali na poslovima kako je situacija zahtijevala, prilagođavajući se okolnostima. Ipak većina epizoda je rađena na sljedeći način: priču su uvijek skupa smislili, razrađujući pritom likove i radnju a same scenarije je uglavnom pisao Sartoris koji je preferirao ovaj dio posla. Kad je scenarij bio definitivno gotov ostala dvojica crtača bi krenula na crtanje. Iznimka su ljetne epizode, za vrijeme praznika kad bi pojedine epizode svaki od trojice uradio gotovo sam! Što se crteža tiče situacija je ovakva:od 64 table velik dio pripada Guzzonu i Sinchettu, dok bi Sartoris nacrtao otprilike 5 do 10 tabli po epizodi. Sinchetto bi obično nacrtao početak, a Guzzon kraj, dok bi sredinu podijelili, a tu i tamo bi pokoju tablu u sredini ubacio Sartoris. Sinchetto je također nacrtao gotovo sve naslovnice, a i velik dio pozadina, pogotovo pejzaži, gradovi, luke, sela, tvrđave su također njegovi. Sinchetto je imao najfiniji stil od njih trojice, pod očitim utjecajem klasičnih crtača poput Alexa Raymonda i očito je bio najkvalitetniji crtač među njima, mada je i Guzzon davao pristojne rezultate. Problemi nastaju 1987. kada Sinchetto odlazi, shrvan smrću supruge posvećuje se svojoj drugoj ljubavi, slikarstvu, sve do 1991. kada umire. Kao pomoć ostarjelom dvojcu dolazi Lina Buffolente, koja se uspijeva koliko toliko prilagoditi stilu i popuniti rupu koja je nastala odlaskom Sinchetta, ali defitinivan raspad se događa u srpnju 1989. kada iznenadno umire Sartoris i kada Guzzon zajedno sa redakcijom u Bonelliju odlučuje da se serija završi. Tako u siječnju 1990. izlazi zadnji 281. broj nazvan Konačna pobjeda u kojem patrioti bitkom kod Yorktowna konačno pobijeđuju Engleze i proglašavaju nezavisnost, a Mark i Betty se žene, čime je saga završena. Nakon toga je izašlo još 10 specijalnih brojeva rađenih od strane Guzzona i drugih autora koji nije doživio veći uspjeh i to je bio definitivan kraj. Guzzon za crtaćim stolom Komandant Mark je na našim prostorima doživio pristojan uspjeh u svoje vrijeme i objavljen je velik broj epizoda, svega nekoliko ih je ostalo neobjavljeno od strane Dnevnika u Zlatnoj Seriji (ne računajući specijale), a nakon raspada Jugoslavije, hrvatski izdavač Porin je pokušao krenuti sa reprintom koji je neslavno propao nakon desetak brojeva. Istovremeno, u Srbiji Horus izgleda i dalje izdaje Mikija, Bleka i Marka, ali sa upitnim uspjehom. Bilo kako bilo, likovi iz ovog serijala su ostavili trag na nekoliko generacija klinaca odraslih u sedamdesetim i osamedesetim godinama prošlog vijeka, i dan danas se u svakodnevnom govoru koriste neke fraze i izrazi koje je prvi izgovorio Žalosna sova npr. i ako ništa drugo podsjećaju nas na nedužno i bezbrižno djetinjstvo i vremena kad smo se sa sjajom u očima borili protiv mrskih Crvenih Mundira uz bok Komandanta Marka i njegovih neustrašivih Vukova sa Ontarija!

INFO BOX Autori Kreator : Guido Nollita (Sergio Bonelli) Crtač : Gallieno Ferri Naslovnice : Gallieno Ferri Premijera : lipanj 1960. Strip info Žanr : Western Mjesto radnje : Darkwood, Divlji zapad Vrijeme radnje : 1820. - 1840. Zagor info Omiljeno oružje : Kamena sjekira Omiljeni uzvik : AAHHYAAKK! Vjerni pratitelj : Don Cico Felipe Cayetano ... Najveći neprijatelj : Hellingen Za-Gor Te-Nay 1960. godine susreću se Sergio Bonelli, mladi scenarist i sin Gianluigi Bonellija i Gallieno Ferri, mladi i perspektivni crtač. Vrlo brzo među njima nastaje veliko prijateljstvo koje zatim prelazi i u poslovnu suradnju iz koje se 1961. godine rađa lik interesantnog naziva Zagor ( ustvari radi se o skraćenici od Za-gor Te-nay, što na dijalektu Anglokina znači "Duh sa sjekirom"). Naravno, samo ime nema veze sa stvarnim dijalektom, pretpostavlja se da je Sergio Bonelli uzeo slog "Za" od "Za-La-Mort", popularnog junaka talijanskog nijemog filma, dok se za slog "gor" pretpostavlja da dolazi od "Gordon". Prvobitno ime koje je Sergio Bonelli izabrao je bilo Ajax, po poznatom heroju iz grčkih mitova, ali je od njega odustao kad je vidio da postoji deterdžent istog imena! Glavne odrednice ovog junaka su pustolovina i akcija, uz primjese horora, kriminalistike i pogotovo u zadnje vrijeme fantastike. Inspirirani nekim strip junacima ( Superman, Tarzan ...) Sergio Bonelli i Gallieno Ferri stvorili su lik atletskog izgleda, velikih fizičkih predispozicija i zanimljivog prepoznatljivog kostima. Vremenski period u kojem se odvijaju pustolovine je prva polovica 19. stoljeća, točnije period između 1820. i 1840. godine na području Sjeverne Amerike. Glavno mjesto radnje u Zagorovom svijetu je Darkwood, Zagorovo kraljevstvo, izmišljena šuma smještena na području Sjeverne Amerike u blizini Velikih jezera i Kanade, u kojoj Zagor obitava smješten u kolibi na malenom otočiću u Darkwoodskoj močvari, okružena živim pjeskom koji drži na distanci mnoge nepozvane goste! Darkwood osim močvare predstavlja veliko područje u kojem obitavaju mnoga indijanska plemena kao i vojnička utvrđenja, traperske kolibe i manji gradovi u kojima žive pretežno bijelci. Između svih njih Zagor se trudi postići potrebnu ravnotežu sklada i razumijevanja, ponekad na granici incidenta i većih problema sa pokojim izgubljenim životom i razaranjem, a ponekad na miran način i bez nepotrebnih žrtava. Naravno, pustolovnog duha Zagor nerijetko kreće na daleka putovanja ostavljajuči Darkwood iza leđa, najčešče odazivajuči se da bi pomogao prijateljima. Uz to što je proputovao gotovo cijelu Sjevernu Ameriku posjetio je i Artik, Greenland, Škotsku, Karibe pa čak i Afriku. Zagor je klasičan heroj, čovjek koji mrzi nepravdu i koji je svoj život je posvetio borbi protiv kriminalaca i zlikovaca najnižeg kova. Njegovo pravo ime je Patrick Wilding. Još dok je bio dječak preživio je strašnu tragediju u kojoj gubi roditelje. Zagor se spašava zahvaljujuči ocu koji ga baca u rijeku iz koje ga nešto kasnije izvlači Wandering Fitzy, simpatični lutalica i filozof koji je napustio civilizaciju da bi živio u miru i tišini u prirodi. Fitzy zamjenjuje Zagoru izgubljenog oca i podučava ga mnogim vještinama. Upravo njegovom zaslugom Zagor savladava vještinu rukovanja sjekirom do savršenstva. U konačnom obračunu Zagor ubija Salomona Kinskya, ubicu svog oca, koji mu na samrti otkriva pravu istinu o njegovom ocu, ali i gubi svog drugog oca i mentora Wandering Fitzya koji je stradao u okršaju. Mladi Patrick Wilding se zaklinje kako če se do kraja života boriti protiv nepravde, a slučajan susret sa glumačkom skupinom Sullivanovih rezultira osmišljavanjem kostima (crvene majice sa žutim krugom u kojem je lik orla sa raširenim krilima, koji znači da je Zagor izaslanik Manitua) i novog imena . Kao i svaki superheroj koji drži do sebe, tako i Zagor ima svog vjernog pomoćnika i suputnika u brojnim avanturama. Don Chice Felipe Cayetano Lopez y Martinez y Gonzales ili kraće Čikoje simpatični, prožrdljivi nespretni Meksikanac, kombinacija izmeđju komičnog "sidekicka" iSanča Panse, koji stalno upada u nevolje nadmudrujući se sa sumnjičavim barmenima pokušavajući dobiti ručak na kredit, u čemu mu često pomaže Trampy, simpatični lutalica kojemu Čiko uvijek pokvari "savršeni posao". Kao i Zagor, i Čiko ima svoje indijansko ime -"maleni čovjek sa velikim trbuhom". Osim Čika, Zagor ima još mnogo prijatelja od kojih ćemo spomenuti samo neke.Tonka, poglavica Mohawka i Zagorov krvni brat i vjeran prijatelj koji zna za mnoge Zagorove tajne i trikove kojima se Duh sa sjekirom koristi da bi održao mir u Darkvudu no nikada ga zbog toga nije manje poštovao; Digging Bill, smušeni tragač za blagom, čija velika želja da konačno pronađe zakopano blago vrlo često uvlači Zagora i Čiku u potpuno neplanirane pustolovine u kojima ih čekaju brojne neprilike; Kapetan Fishleg, prekaljeni morski vuk koji je prošao mnoge pustolovine koji zahvaljujući svojoj vjernoj posadi plovi svojim brodom “Golden baby” preko mnogih mora; Many eyes (nama poznatiji kaoMnogooki), smiješni indijanski vrač koji je dobio ime jer zbog slabog vida nosi naočale koje je prihvatio kao odličan izum bijelaca i koji je u mnogim situacijama osmislio trikove kojim će se Zagor poslužiti da bi pridobio volju poglavica Darkwooda; Doc Lester, predstavnik trapera i veliki Zagorov prijatelj koji nadimak Doc nosi s razlogom; naime dok je bio u civilizaciji bio je zubar. Osim brojnih prijatelja, tu su još brojniji neprijatelji, među kojima se najviše ističe Hellingen, zasigurno najveći Zagorov neprijatelj. Ovaj izopačeni ludi genij sa izumima ispred njegovog vremena postavio je na noge golemog Titana, sagradio bojeve rakete, ostvario kontakt sa izvanzemaljcima i uspio pobjediti smrt; baron Rakosi, vampir s kojim se Zagor susreo nekoliko puta. Kao i Hellingen ovaj stvor ima tisuće života i sigurno će još mnogo puta stati na put Duhu sa sjekirom; Kandrax, Keltski druid sa magičnim moćima s kojim se Zagor također susreo nekoliko puta. Prvi brojevi izlaze u "striscia" formatu, da bi nakon što je stekao veliku naklonost čitatelja u Italiji, 1965. godine preuzima "Tex gigante" iliti "Bonelli format" i nastavlja izlaziti u okviru edicije Zenith. Prve epizode koje su objavljene u striscia formatu ponavljaju se u novom formatu da bi se zatim nastavilo sa novim epizodama. Do 1980. godine glavni scenarist Zagorovih pustolovina bio je Sergio Bonelli koji je za obavljanje tog posla koristio pseudonimGuido Nolitta, da bi nakon toga Zagora preuzeli Marcello Toninelli i Ade Capone , da bi početkom prošlog desetljeća glavni scenaristi postali Mauro Boselli i Moreno Burattini. Zagorove epizode pisali su i drugi poznati talijanski scenaristi kao Alfredo Castelli, Tiziano Sclavi, Gianluigi Bonelli i mnogi drugi... Naravno, važan dio Zagorovog tima i jedan od glavnih uzroka Zagorova uspjeha su odlični crtači, među kojima je legendarni Gallieno Ferri, po mnogima najbolji crtač Zagora, koji je Zagoru podario svoje lice i koji je nacrtao sve Zagorove naslovnice, zatim stari majstori Frank Donatelli i Franco Bignotti koji su nažalost preminuli, te novi val autora Carlo Raffaele Marcello, Mauro Laurenti, Raffaele Della Monica, Alessandro Chiarolla, Marco Torricelli,Gaetano Cassaro, Stefano Andreucci, Massimo Pesce , Maurizio Dotti i mnogi drugi.... Zagor je u lipnju 2001. napunio 40 godina izlaženja i čini se da će pod sigurnim vodstvom Bosellija i Burattinija doživjeti još puno godišnjica! Avantura se nastavlja!

INFO BOX Autori Kreator : Gianluigi Bonelli Crtač : Aurelio Galleppini Galep Naslovnice : 1-400 Galep/401- Villa Premijera : 30.9.1948. Strip info Žanr : Western Mjesto radnje : Sjeverna Amerika Vrijeme radnje : 1870. - 1885. Tex info Omiljeno oružje : Colt Omiljeni uzvik : Kugo! Vjerni pratitelj : Kit Carson Najveći neprijatelj : Mefisto Tex Willer Kada su 1948. godine stvorili strip po imenu Tex Willer, autori Gianluigi Bonelli i Aurelio Galleppini nisu polagali mnogo nade u njega, vec su se prije svega koncentrirali na strip po imenu Occhio Cupo (Mračno oko) čija je radnja bila smještena u Kanadu u doba francusko-engleskih ratova, a glavni junak je neodoljivo podsjećao na Robina Huda. Sada se spomenutog junaka malo tko sjeća dok je Tex izrastao u svojevrsnu legendu i jednog od najpoznatijih talijanskih i europskih stripova. Prvi broj se pojavio u prodaji 30. septembra 1948 a zvao se "Il totem misterioso" (Misteriozni totem") i bio je u formi "striscie" ili "kaiša". Žanrovski definiran kao vestern, Tex u početku nije imao previše uspjeha i bio je u sjenci stripova kao što su Kapetan Miki ili Veliki Blek, koji su fascinirali čitalačku populaciju jednostavnošću scenarija i odsustvom izraženog nasilja. No, početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, usporedo sa procvatom "špageti" vesterna, Tex je naprosto eksplodirao i dostigao mjesečne prodaje u gotovo milion primjeraka. Od novembra 1960. godine Tex je počeo da izlazi u obliku u kakvom ga svi poznajemo, znači format 16x21 cm na 110 strana, koji se i danas zove "Bonelli format" u Italiji. Najzaslužniji za ovaj ogroman uspjeh je bio scenarist Gianluigi Bonelli koji je napisao niz fenomenalnih priča kojima je označio Texa kao primarni talijanski vestern i uopće vodeći strip izdavačke kuce Bonelli. Posebno je vodio računa o pozadini serijala, tako da je glavni junak predstavljen kao rendžer, povjerenik za indijanska pitanja i poglavica plemena Navajo koji ga zovu "Aquila della notte" tj. "Noćni Orao", tako da uživa veliki ugled i među bijelcima i medju Indijancima. Tex Willer je čovjek u ranim četrdesetim godinama koji se bori protiv nepravde svake vrste i često koristi i manje dozvoljena sredstva da bi spriječio zločin ili osujetio kriminalce da ostvare svoje namjere. Radnja se odvija na gotovo cjelokupnom prostoru Sjeverne Amerike, mada je centralno mjesto zbivanja Navajo rezervat u Arizoni, dok je serijal vremenski locirani u period ranih osamdesetih godina devetnaestog vijeka. Autori su željeli da ovom stripu daju i izvjesnu povijesnu pozadinu, tako da se u nekim epizodama pojavljuju ličnosti koje su zaista učestvovale u stvaranju mita o Divljem Zapadu, kao što su naprimjerButch Cassidy i Sundance Kid, Buffalo Bill, George Armstrong Custer, Geronimo, Cochise i mnogi drugi. Kroz mnogobrojne avanture Texa slijede njegova tri nerazdvojna pratioca: iskusni rendžer Kit Carson, nepopravljivi pesimista i gunđalo, ali uvijek spretan u odlucujucim trenucima; Texov sinKit, rođen u braku izmedju Texa i Lilith, kćerke poglavice Navajoa Crvene strijele, i neustrašivi Navajo Tiger Jack, Texov brat po krvi. Od sporednih likova izdvajaju se El Morisko, meksicki naučnik i okultista; Montales, guverner Sonore i jedan od najuticajnijih ljudi u Meksiku; Pat McRyan,gorostasni Irac sklon nevoljama; Jim Brandon, pukovnik kanadske konjičke policije;Gros-Jean, krupni Francuz koji živi u Kanadi; Nat McKennet, šerif New Orleansa; Tom Devlin, šerif San Francisca. Naravno,tokom svoje duge sage Tex se sukobio sa velikim brojem neprijatelja od kojih su najupečatljiviji Mefisto, iluzionista i madjioničar, najveći Texov rival; Proteus, majstor prerušavanja; Maestro, poludjeli naučnik deformiranog lica; Crni Tigar, malajski princ u izgnanstvu koji želi da iznutra podrije SAD. Glavni kreatori stripa vise nisu medju zivima,tako da se za pisanje novih epizoda brinu proslavljeni scenaristi Claudio Nizzi, Mauro Boselli i Antonio Segura, a jedno vrijeme scenarij je pisao i Gianluigijev sin Sergio Bonelli, ljubiteljima stripa poznat pod pseudonimom Guido Nolitta, pod kojim je stvorio Mister Noa i Zagora, dok su za grafičku realizaciju zaduženi poznati crtači kao što su Guglielmo Letteri, Giovanni Ticci,Vincenzo Monti, Fernando Fusco, Claudio Villa, Fabio Civitelli, Jose ortiz, Carlo Marcello,Alfonso Font i drugi. Do sada su objavljena 492 broja u regularnoj seriji, 15 Giganata koji su radjeni u A4 formatu i na kojima obicno rade velika imena svetskog stripa , 8 almanaha i 5 Maxi izdanja. Danas, 53 godine posle izlaska prvog broja, Tex se i dalje čvrsto drzi u sedlu, vječno mlad na Divljem Zapadu i spreman da uvek pritekne u pomoc ugroženima i nezaštićenima gdjegod je to potrebno.....

Claude Monet (1840-1926)Francuski slikar. Impresionizam je dobio ime po jednoj njegovoj slici. Kretao se od impresionizma pa sve do apstraktnog slikarstva. Nastojao je da dočara lepotu boja i svetla. Poznat po tome sto je crtao iste pejzaže u različitim dobima dana. Posebno je voleo lokvanje. I njega je zadesila zla sudbina, da mu vid petnaest godina pre smrti bude drastično pogoršan, i da praktično postane slep, njega koji je najviše na svetu voleo svetlost i prirodu. Umire od tumora. Edgar Degas (1834-1917) Francuski slikar. Značajan slikar impresionizma kojeg je prevashodno zanimao pokret tela. Poznat po svojim čuvenim slikama na kojima su balerine. Želeo je da spoji slikarstvo Engra s romantizmom Delakroa. Paul Gauguin (1848-1903)Francuski slikar. Teškog karaktera, priča se da je bio umjetnik prokletnik, usamljeni stvaralac, koji je izabrao da živi u divljinama Tahitija. Živjeo je izuzetno teško,a od prijatelja je praktično imao samo jednog papagaja i majmunčića. Umro je za štafelajem slikajući.U slikarstvu se kretao od impresionizma do simbolizma. Kao i Van Gogh pravi je gospodar boje. motiv sa Tahitija, slika ¨Slavim te Marija¨

Tex Willer - cjelovita bibliografija Nakon puno izgubljenog vremena, strpljivog kopanja po 'prašnim', starim topicima, nakon uspoređivanja raznih više ili manje točnih popisa, pred vama je napokon svojevrsni 'sveti gral' ljubitelja Texa: Usporedni kronološki popis Texovih izdanja! Tex Willer je junak koji je u nas imao, rekao bih, neobičnu sudbinu. Iako je u matičnoj Italiji neosporni best-seller i desetljećima 'numero uno' među strip junacima, kod nas se nije izborio za takvu naklonost fanova. Zagor, Alan Ford, pa i Dylan Dog bolje kotiraju na top ljestvicama popularnosti. Zašto je to tako? Jedni govore da je razlog što su u vrijeme procvata stripa u bivšoj državi, u zlatnom vremenu Zlatne serije i Lunovog magnus stripa, izlazile stare, ponavljane epizode iz pedesetih i šezdesetih godina. Drugi tvrde da mentalitetu ovdašnjeg prosječnog čitaoca bolje odgovara mišićavi, krupni heroj s amblemom na grudima. Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini. Nažalost, zbog tih razloga danas u Hrvatskoj godišnje izađe samo pet ili šest regularnih brojeva Texa u izdanju Ludensa. Kada se vidi kakvi majstori stripa rade u Bonellijevom 'Tex staffu' (za scenarije se brinu Nizzi iBoselli, dok na crtežu rade stari majstori Fusco, Ticci, Letteri, Marcello,Civitelli, Villa, Ortiz, Font...), možemo samo žaliti što Tex kod nas izlazi na kapaljku! Zato je kao senzacija na hrvatskoj strip sceni (a i šire) odjeknuo nedavni izlazak čak tri Texonea A4 formata, u izdanju Strip Agenta, sestrinske tvrtke zagrebačkog Ludensa. I to tri komada u nešto više od mjesec dana! Inače, Texone je specijalno, jednogodišnje izdanje u velikom formatu na preko 200 stranica, gdje kao crtači gostuju poznata imena svjetskog stripa: Buzzelli,Milazzo, Magnus, Font, Kubert, Bernet, kao i naš Goran Parlov. Znači, vrlo zanimljivo izdanje. Vrijeme će pokazati da li je to pokazatelj boljeg statusa Texa na našoj strip sceni, ili samo prolazna tvrdokorična euforija. Nadajmo se najboljem! • • • • •

1994. godine prema scenariju Adea Caponea realizira crtež epizode #15 "Subway", strip serijala Lazarus Ledd (Star Comics Editrice). Lazarusa je tijekom devedesetih izdavala Slobodna Dalmacija na kioscima, te je serijal izlazio do #54, da bi opet neredovito i nekontinuirano izlazio u izdanju Ludensa. U nas, epizoda je prevedena kao "Podzemna željeznica" i to je bio prvi put kako su se Hrvati mogli sresti sa Simeom u pravom izdanju. Pogledamo li pažljivije, u samoj toj Lazarusovoj epizodi možemo vidjeti reklamu za Hammer integriranu u crtež. Tijekom te godine, zajedno sa grupom s kojom je radio na "Full Moon Project" kreira SF strip pod nazivom Hammer i izdaju nulti broj (za Star Comics). Naslovnice Hammera, redom #1, #2 i slike Hammer ekipe s junacima stripa Sime za Hammer radi scenarij i crtež za #4 "La montagna che canta" ("Pjevajuća planina"), te scenarij za #8 "Miraggio Corraggio" (crtež A. Rossi). Strip "Hammer" izlazio je na kioscima tijekom 1994.-96. godine, no bio je kratkog vijeka jer se ugasio nakon 13 brojeva. Nesretna crna 13-tica? Ili sreća za nas jer nam se u drugom slučaju Simeoni ne bi mogao pridružiti na omiljenom nam Nathanu. Serijal prati pustolovine trojke bjegunaca iz zatvora na pragu 4. milenija – Helene, Swana i Coltera. Nakon bijega, na brodu zvanom "Hammer" putuju svemirom. Zanimljivo je to što je Lazareth, zatvor iz kojeg bježe, u biti virtualna simulacija gigantskih razmjera na koji su priključeni svi zatvorenici. Četiri godine kasnije izlazi i planetarno popularni film "Matrix", koji koristi isti princip, no simulacija se primjenjuje na razini cijelog svijeta. Zaključuje suradnju sa Star Comicsom i, zajedno s drugima iz grupe Hammer prelazi u Sergio Bonelli Editore. SBE je postala bogatija za još jednog crtača, te već krajem 1996. godine publika može vidjeti Simea u novom ruhu... Prema Simeovom crtežu izlaze izdanja: #64 "L' isola nel cielo" (LIB #1 "Otok na nebu", scenarij S. Vietti) junaka Nathana Nevera i strip dodatak specijalu #6 (također NN) posvećen Sigmundu pod naslovom "Gli oceani del cyberspazio" ("Oceani kiberprostora", scenarij C. Fattori). Što se tiče serijala na kojem uglavnom i radi, Nathana Nevera, Simeoni kaže da mu je on od samog početka odlično legao. Uostalom, kad su dečki iz "Hammera" došli u kuću koja je pravi stripoizdavački div, jel su ga fmogli uopće gnjaviti? Govoreći o njegovom crtežu, koji je groteskniji i mračniji, to nije bilo baš ono što je Serra očekivao. Da su ga stavili na Dylana Doga, kaže da bi se puno bolje i prije prilagodio. Te iste godine prima 2 nagrade: Fumo di China kao "Najbolji novi realistični autor" i Premio ANAFI, zajedno sa staffom Hammera u kategoriji "Najbolji avanturistički tekst". Priče o Mac Murphyju (koje je '92. kreirao za Nick Carter magazin) izlaze ponovo u "L' isola che non c'e'" (Edizioni Comica). 1998., prema scenariju Antonija Serre crta naslovnicu i dobar dio NN giganta #3 "Nuovo futuro" (LIB G3 "Nova budućnost") ukupno 153 vinjete: str. 7-65, 95-142, 189-211, 212-220, 227-240. 11 tabli radi zajedno s Olivaresom na stranicama 201-211. Zašto zajedno? Tu se naime sreću dva Nathana iz različitih realnosti pa svaki crtač radi svoju verziju Nathana (vidi sliku). Ostalih 81 su Olivaresove. Za Stefana Viettija crta "La lunga notte" (NN #86 "Duga noć"). 1998. još radi "Virus Fighters – operazione prevention" (Intermedia Editore), specijalno izdanje za Giornata Mondiale contro l' Aids. 1999. godine izlazi "Il minotauro", drugi dodatak o Sigmundu u NN specijalu #9 prema scenariju A. Ostinija. Dva Nathana iz različitih budućnosti, kao i djelo 2 različita crtača 2001. stiže izdanje #18 "Il soffio dell'aldila'", pustolovina Brendona koju je napisao Claudio Chiaverotti i crtao Sime. Prema Simeovoj priči, očito je to toga došlo jer je dežurni crtač obolio, i bila je hića, a i Serra ga je označio kao "na raspolaganju". Zajedno s bivšom ekipom stvara "Gattordici – La macchina dei sogni", specijalno izdanje i #14 serijala Hammer za "Cronaca di Topolinia" u ograničenom tiražu. Za Festival u San Remu 2001 nadgleda realizaciju interaktivne igre "Omnitel - Sanromolo". Sime se posvetio produkciji, umjetničkoj režiji i izvršnoj realizaciji ilustracija i animacija za internet - "Ultimobanco, il sito che non insegna". NN Ludens #46, #55, Maxi Gregory Hunter

Ime i prezime: Luigi Simeoni Pseudonim: Sime, Gigi Simeoni Mjesto i datum rođenja: 4.9.1967., Brescia, Italija Prebivalište: još i danas živi i radi u Brescii Zanimanje: talijanski strip crtač, karikatfurista, grafički dizajner itd. Gigi Simeonif Našoj publici najvjerojatnije je najpoznatiji po radovima na Lazarusu Leddui Nathanu Neveru, stripovima talijanskog SBE i StarComicsa i to iz jednog jedinog razloga – to su bili jedini stripovi koji su objavljeni na našem području. Od stripova, najviše je orijentiran na karikature pune groteske i kratke humorističke stripove, da bi kasnije radio skoro pa isključivo na SF projektima. Dopušta si i privremene izlete u druge žanrove, te prema njegovim riječima, i dandanas u njemu negdje čuči magnusovsko-bunkerovska horor groteska i satira. Autorstvo stripova nije mu bila primarna djelatnost od koje je živio, a niti mu je karijera odmah na startu bila stripovska. Doduše, od malena se je naš Luigi oduševljavao stripovima, divio se crtežu i maštao o pričama. S 11-12 godina otkriva Alana Forda, što mu se jako svidi, a kasnije dolaze na red i ostali veliki autori poput Jacovittija, Magnusa, Berneta i Pazienze, koje i dandanas rado prolista. Očito je sudbina htjela da se i u ne tako dalekoj budućnosti počne baviti stripovima. Glede njegovog formalnog obrazovanja, 1986.godine stječe diplomu Prirodoslovno-matematičke gimnazije, a na Umjetničkoj gimnaziji diplomira/stječe nakon pet godina pohađanja "Eksperimentalne umjetnosti" u državnoj umjetničkoj gimnaziji "A. Calini" u Brescii. 1986.-1988.slijedi tečaj specijalizacije na stripovima i scenariju na "Studio di Arti Visive", argentinskog majstora Ectora Rubena Sose, još uvijek u Brescii. Naš junak svoju je crtačku karijeru započeo 1988. godine radeći uglavnom u reklamnoj djelatnosti. Bavio se poslovima grafičkog dizajnera u reklamnoj agenciji, unutrašnjom dekoracijom i ilustracijama za školske knjige. U razdoblju 1989.-92. započinje njegova karijera strip autora. Počinje raditi kao strip profesionalac za izdavačku kuću ACME, tako da počinju stizati uradci iz stripovskog svijeta oblačića. Za njih kreira "Doktor Jeckill i Miss Hyde" (1990.) u časopisu "Zio Tibia, la clinica dell'orrore" koji je objavljivao priče horror-groteske, nešto slično Alanu Fordu. Kreira i stripove, odnosno strip likove "Il lupo Mannaggia" ("Strašni" vuk) i "Zompi" (igra riječi zombi + zompare, tal. skočiti "ZOčko") za striscia publikacije časopisa Cattivik (Acme-Macchia Nera), oko 1991. godine. Zanimljivo je da se neki elementi iz Simeonijevog stvaralačkog opus pojavljuju u jednoj kasnijoj epizodi Nathana Nevera (#54 "Bauhaus killer"), odnosno "deratizacijska tvrtka" ACME, "strašni vuk" iz kiberprostora koji je kombinacija Simeonijevog Lupo Mannaggia i Silverovog Lupo Alberto, te onomatopeja skakanja sa "Zomp, zomp" što je očita aluzija na lika Zompi! Naslovnica revije "Cattivik" Nakon prvobitnih karikaturističkih radova Simeoni kreće u ozbiljnije radove koje radi zajedno sa grupom autora s kojima će se kasnije raditi na svojem prvom uspjelijem radu – priče za serijal "Hammer". Tu grupu i dandanas nazivaju Hammer, mada niti serijal više ne postoji, a niti grupa. Sad su svi opet dio jedne veće obitelji. ObiteljiBonelli. Ovakva je priča o počecima Hammera. Tijekom studiranja na "Studio di Arti Visive", tek mlad i neiskusan Simeoni druži se sa Majom i Giancarlom Olivaresom, kao i sa svojim dobrim prijateljem "Baronom" odnosno Massimom Bonerom, umjetničkim urednikom Misexa i drugih čudesa za karnalne užitke. Naime, Olivares je sreo jednog jednostavnog momka koji je prodavao ribičke štapove i koji se sanjao o tome da postane scenarist – Stefano Vietti. Dok ih je Majo očaravao sa tablama westerna u boji i koji se držao mišljenja da ne želi raditi strip serijal, Simeoni je na jednom rock-koncertu sreo momka zvanog Fabio Pezzi. Sime je u tom razdoblju radio na već spomenutim serijalima za Acme, gdje je već u potpunosti napustio realistički dizajn. Jedne večeri, Olivares je pričao Simeu i Majou o Viettiju i njegovom prijatelju Davidu Longoniju, uredniku fanzina "La Zona morta", da razmišljaju o radu na nekom realističnom horor-policijskom stripu. I tako su se svi našli kod Viettija sljedeći tjedan, u četvrtak. Te večeri rođen je "Fullmoon Project". Grupi su se pridružili i ostali, poput Marca Febbrarija (kojeg je Sime poznavao još iz doba Umjetničke gimnazije i koji ih je slijedio u Hammer) i mnogi drugi, koji su kao nešto malo crtkali, no kad su vidjeli da treba zasukat rukave i zagrijat stolicu, jednostavno su nestali. Fullmoon je izlazio i zatvorio se nakon 7 brojeva, no grupa se već bila formirala i ušla u Star Comics izdavačku kuću bez mnogo muke. To je bila priča o ranom razdoblju Hammer grupe. Bilo je to razdoblje od 1991.-1992. godine, kad je Sime zajedno s drugim mladim novopečenim autorima iz Brescie radio na časopisu Full Moon Project (EDEN Edizioni) za koji radi scenarij i crtež za dvije epizode #4 "Nel nero" ("Iz crnog", scenarist Marco Febbrari) i #7 "La razza dellanotte" ("Noćna vrsta", scenarist David Longoni). 1992.-93., završivši sa "Full Moon Projectom", Sime za izdavačku kuću Universo ilustrira "La scommessa" ("Oklada", nova serija #4) i "Solo per amore" ("Samo za ljubav", nova serija #10), dvije priče koje su napisali redom Stefano Santarelli i Carmelo Gozzo, objavljene u periodičnoj reviji za mlade "L'Intrepido" ("Neustrašivi"). S Vincenzom Perroneom kao glavnim autorom sudjeluje u realizaciji "Futuro Zero" za "Sistemi Caotici Edizioni" i objavljuje 3 komične priče posvećene slavnim filmskim likovima: "Shining, una splendida festa di botte" (#1), "Terminator 1+1" (#2) i "Gli Improbabili" (#3). Upoznaje Bonvija, a i Lea Ortolanija tog istog dana, i za njih kreira kaiš-strip "Mac Murphy" koji izlazi u "Nicku Carteru" (Gene Vincent Editrice) koji je objavljivan za cijelo trajanje edicije.